Kultura i obrazovanje

Branko Ružić rođen je 4. ožujka 1919. u Slavonskom Brodu. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirao je kiparstvo 1944. godine (Lozica, Kršinić) i slikarstvo 1948. godine (Tartaglia). Bavio se pedagoškim radom te pisao o umjetnosti. Imao je šezdeset i sedam samostalnih izložaba u zemlji i inozemstvu. Njegovi radovi bili su izloženi na više od dvije stotine skupnih izložaba. Autor je spomenika: Moša Pijade (Beograd, 1969), Korablja (Zagreb, 1970), Ljudi (Osijek, 1977), Vinkovačke jeseni (Vinkovci, 1978), Čudo u Milanu (Fallersleben, 1978), Fontana s pticama (Wolfsburg, 1978), Spomenik palim Zagrepčanima (Zagreb - Dotrščina, 1981), Provincijalat Bosne Srebrene (Sarajevo, crkva Sv. Križa, 1981). Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja, među kojima i Nagrade općine Rovinj (1967, 1972), Nagrade grada Zagreba (1968) i Republičke nagrade za životno djelo "Vladimir Nazor" (1986). Djela mu se nalaze u mnogobrojnim muzejima i galerijama u zemlji i inozemstvu, a najveći broj u Galeriji Ružić, koja je - zahvaljujući njegovoj donaciji od više od četiri stotine djela uz arhivsku građu - otvorena 2004. godine u kompleksu Tvrđave Brod u Slavonskom Brodu. Osim u mnogobrojnim katalozima, njegovo je stvaralaštvo prikazano i u dvjema monografijama - Mladenka Šolman: Branko Ružić (Moderna galerija Zagreb, Grafički zavod, Zagreb 1977) i Mladen Pejaković: Branko Ružić (Akademija likovnih umjetnosti Zagreb, Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda i Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, Zagreb 1996). Branko Ružić umro je 27. studenog 1997. godine u Zagrebu.