Ivan Domac, slikar (Brod na Savi, 27. XII. 1904 - Banja Luka, 17. I. 1975). Sin Luke, prosvjetnog radnika i slikara. Gimnaziju polazio i završio 1923. u rodnom gra¬du (nastavnik mu je crtanja bio J. Mige), te kao srednjo-školac održao 1921. svoju prvu izložbu slika, a preko školskih praznika uredio atelijer kod oca u školi u Vođin¬cima i tamo radio. God. 1928. upisao se na Umjetničku akademiju u Zagrebu (V Becić, M. Tartaglia i Lj. Babić), te 1932. diplomirao. Predavao crtanje u gimnazijama u Zagrebu 1932-36, Vnkovcima 1936-40, Čakovcu 1940, Novoj Gradiški 1940-45., te ponovno u Zagrebu do umirovljenja 1966, kada se preselio u Privlaku kraj Vinkovaca. - Slikar je tona, sklon zagasitim bojama. Poznatija su mu ulja Portret sestre (1937), Breskve (1938), Mrtva priroda sa svijećnjakom (1938), Gospođa Judita (1940), Mrtva priroda (1940), Ruže (1941), Mrtva priroda sa statuom Amora, Mrtva priroda s jabukama, Breskve i grožđe, Žute ruže te Autoportret. Pretežno se služio akvarelom, posti¬gavši u toj tehnici visok stupanj umjetničke izražajnosti. Njegov ciklus Slavča (1940-45), s motivima iz cerničkog vinogorja u blizini Nove Gradiške, »jedan je od dragulja hrvatskog akvarelnog slikarstva« (M. Peić). Slijedi niz pejzaža i mrtvih priroda u kojima je izražena autorova zaokupljenost slikanjem tišine i utonulosti u polutamu. Boje su tih akvarela prozirne, tako da se može sagledati crtež i podloga (papir), a opet intenzivne u svojoj totalnoj punoći (Slavonski humci, Slavonski pejzaž, Bosut kod Pri¬vlake, Vrbe u Privlaci, Drvored, Breskve na tanjuru, Bre¬skve i šljive, Vrganji, Kip sa zelenim vrčem, Kip s plavom zdjelicom). Bio je štovatelj starih majstora, napose Velazqueza, El Greca, E. Delacroixa i C. Corota, što je iskazao u mnogobrojnim kopijama i akvarelnim pastiši¬ma. Samostalno je izlagao u Vinkovcima 1954. i 1968. Sudjelovao na predratnim skupnim izložbama hrvatskih umjetnika (od 1936), izložbama hrvatske umjetnosti u Berlinu i Bratislavi (1943), izlozbama ULUH-a, odnosno DHLU-a (od 1948), LIKUM-a (od 1951), na Zagrebačkom salonu (1965, 1975), Bijenalu Slavonaca (Vukovar 1967, Osijek 1975) i dr. Zbirka njegovih slika nalazi se u Galeriji umjetnosti u Vinkovcima. Pisao je priloge o likovnim temama (Obitelj, 1933, 19; Napredak, Sarajevo 1934, 3; Godišnjak ogranka Matice hrvatske, Vinkovci 1966-67). - Domčevo je slikarstvo u biti intimističko, i »ako se u sjevernoj Hrvatskoj mole govoriti o intimizmu, koji na neki način nastavlja našu ’’južnu liniju’’ Vidović-Tartaglia, to možemo zahvaliti upravo Ivanu Domcu« (G. Gamulin).
 |
 |
 |
 |
 |
