Mirko Marković (Slavonski Brod, 1929.) gimnaziju je završio u Zagrebu, studirao je arhitekturu, a potom geografiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, gdje je doktorirao 1964.
Od 1961. je radio u Zavodu za etnologiju Hrvatske akademije, a od 1974. je bio upravitelj Etnološkog zavoda i tajnik Akademijina Odbora za narodni život i običaje. Zajedno s akademikom Andrijom Mohorovičićem uređivao je Zbornik za narodni život i običaje.
Proučavao je obilnu arhivsku građu, naročito karte i planove naselja te prikupio opsežnu i dotad nepoznatu građu. Veliki opus u njegovom znanstvenom radu činile su publikacije koje dotiču hrvatsku povijesnu ili kulturnu geografiju. Temeljito je pregledao i proučio veliku Kartografsku zbirku Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu te o toj zbirci napisao iscrpan prikaz s ocjenom njezinih rariteta.
Izradio je desetak zavičajnih karata hrvatskih većih gradova i okolnih krajeva, objavio oko dvije stotine stručnih i znanstvenih radova, među kojima i desetak opsežnijih knjiga. Najviše se bavio proučavanjem prošlosti hrvatskih naselja, starih zemljovida i planova te migracijama stanovništva.
Njegovo kapitalno djelo je "Descriptio Croatie" (1993.), plod njegova tridesetogodišnjeg rada, do danas najpotpuniji i najširi panoramski pregled kartografije Hrvatske i hrvatske kartografije od početaka pa do kraja 19. stoljeća. Drugo važno djelo bilo mu je "Descriptio Bosnae et Hercegovinae" (1998.), a treće "Hrvatski gradovi na starim planovima i vedutama" (2001.)
