Prije više od sto šezdeset godina, na krvavom polju kraj talijanskog gradića Solferina, jedan čovjek nije okrenuo glavu. Jean-Henry Dunant nije bio vojnik ni liječnik - bio je švicarski poslovnjak koji se u krivo vrijeme našao na krivom mjestu. Ono što je vidio - tisuće ranjenih prepuštenih sami sebi - nije mu dalo mira. Umjesto da nastavi put, ostao je. Organizirao je mještane, otvarao crkve, tražio vodu i zavoje. I dok je radio, ponavljao je jednu rečenicu: „Svi smo mi braća."

Iz tog jednog čina nelagode i odgovornosti izrastao je danas najveći humanitarni pokret na svijetu.

Svake godine 8. svibnja, na dan njegova rođenja, obilježava se Svjetski dan Crvenog križa i Crvenog polumjeseca. No, ova obljetnica nije poziv na sjećanje, ona je poziv na djelovanje. U Hrvatskoj taj tjedan traje do 15. svibnja, a lokalna društva Crvenog križa svakodnevno rade ono što je Dunant nekoć radio intuitivno: pomažu onima kojima je pomoć potrebna, bez pitanja i bez uvjeta.

Možda je trenutak da se prisjetimo kako humanost nije talent kojim se čovjek rodi, nego izbor koji se donosi iznova - svaki dan, u malim i velikim trenucima. Svaki volonter Crvenog križa taj je izbor donio i to ne jednom, nego stotine puta. Njima, kao i svima koji daruju krv, vrijeme, znanje ili jednostavno ruku pomoći - iskrena hvala. Jer dok god ima takvih ljudi, Dunantova rečenica izgovorena na ratnom polju i dalje živi.