U ponedjeljak 22. kolovoza 2011. godine u 84. godini napustio nas je naš sugrađanin, pjesnik, esejist, književni kritičar i povijesničar Vladimir Rem.
Komemoracija će se održati u velikoj dvorani Gradske knjižnice Slavonski Brod
u srijedu 24. kolovoza 2011. u 13 sati. Posljednji ispraćaj pokojnika  bit će  u srijedu, 24. kolovoza 2011. u 16 sati na Gradskom groblju u Slavonskom Brodu.

IN MEMORIAM
Vladimir Rem je rođen u Slavonskom Brodu 4. prosinca 1927. godine od oca Stjepana, pohrvaćenog Nijemca i majke Marije rođ. Akšamović iz Garčina. Oženio se, i veći dio života proveo sa suprugom, Brođankom, Jasenkom rođ. Dujmić s kojom ima sina Gorana. Iz prvog braka ima sina Darka. U našem Brodu završio je Osnovnu dječačku školu i realnu gimnaziju. Diplomirao je (hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Kao nacionalno osviješćena osoba, ovaj srednjoškolski profesor i kulturni radnik, nesklon pristajanju na šutnju, uhićivan je, suđen i osuđivan u svom rodnom gradu. U  vrijeme  poslijeratnog boravka  u Brodu Vlado  prijateljuje s prof. Kaminskim, dr. Kovačevićem, kćerima Ivane Brlić-Mažuranić Zdenkom i Nedom, prof. Šokecom, Tadijom i dr. Brod ga, onomad, ne prepoznaje. Kao „brodski prognanik“ za mjesto nastavka svojeg rada izabire Vinkovce, u kojima od 1967. do 1992. godine obnaša dužnost direktora Gradskog kazališta te aktivno sudjeluje u kulturnom,  javnom i društvenom životu. Pored rada u kazalištu i novinarstva 1981. godine u Vinkovcima osniva Sekciju DKH za Slavoniju i Baranju (danas DHK) i postaje njezinim prvim predsjednikom. U tijeku Domovinskog rata, na prijedlog i uz pomoć gradske vlasti, vraća se u svoj rodni Brod i u njemu nastavlja s književnim radom do svoje smrti.
Vlado, iako je, po osobnom kazivanju, pisao pjesme još u gimnazijskim danima, pripada generaciji hrvatskih pjesnika koji su se u hrvatskoj književnosti pojavili nekoliko godina poslije Drugog svjetskog rata. U poraću se intenzivno družio s još jednim velikanom hrvatske pjesničke riječi, Tinom Ujevićem, s kojim je djelio i književnu i ljudsku sudbinu i čiji mu je život bio ljudska i književna okupacija („Pod Tinovim kišobranom“, „Tin bez vina“). Volio ga je i  Tadija, a Miroslav S. Mađer mu je, do smrti, jedan od najboljih prijatelja  i najvjerniji književni sudrug.
Vladimir Rem  bio je glavni urednik lista „Glas mladih“ (1952.), član redakcijskog odbora „Literature“ i član redakcijskog odbora „Književne revije“ (1953.). Prvi puta objavljuje svoje  pjesme  1950. godine u časopisu „Izvor“( Zagreb), a  prvu  zbirku pjesama „Lirske minijature“ objavljuje 1951. godine i  tiska ju  u brodskoj tiskari „Plamen“. Jedan je od autora stihova i u zbirci poezije  „Lirika“ (1953.) i  zbirci „Jesenas i danas“ (1954). Predstavlja se svojim radom i u zborniku „Lirika Slavonije“ (1956.) i u antologiji mlade hrvatske lirike „Četrdesetorica“ (1955.). U to vrijeme  član je Kluba mladih pisaca zagrebačkog sveučilišta. Osim zaokupljenosti poezijom,  njegova književna pažnja  usmjerena je i na pisanje kritičko-informativnih članaka iz područja suvremene književnosti.
Vladino dugogodišnje djelovanje i predani rad u Vinkovcima i u Brodu ostavili su duboki trag  u napisanom te se njegov identitet i ljubav za zavičajem, čitajući ono što nam je ostavio u nasljeđe, ne može promatrati izdvojeno iz stvaralačkog toposa, kako Vinkovaca tako i našeg Broda.
Ne mogu se ne vratiti na Vladin društveno – politički i kulturni angažman i ne spomenuti kako je on jedan od osnivača i prvi predsjednik Matice hrvatske u našem gradu ali i, zahvaljujući tadašnjim svojim i našim sugrađanima, politički zatvorenik – istog grada. Izgnanik, pa povratnik.
Zaljubljenik u Hrvatsku i svoj šokački (slavonsko – šokački) zavičaj još u Vinkovcima pokreće i uređuje biblioteku „Baština“ i biblioteku „Brazde“ s ciljem popularizacije zavičajnog književnog nasljeđa i suvremenog stvaralaštva. S velikom radošću dočekuje hrvatsku nezavisnost iako, do svojih posljednjih dana, dvoji: koliko je ta ista Domovina, njegova i naša, uspjela biti ono što joj je on želio. Zavičaj, naš slavonski, bio je u svakome, ne samo kulturološkom smislu najvažnija životna inspiracija koja se iščitavala iz svake njegove riječi. Artikulacija kulturno – književnih zavičajnih nastojanja vidljiva je, kako iz njegovih pjesničkih zbirki, tako još i više iz izdanja vinkovačke izdavačke kuće „Privlačica“ gdje Vlado uređuje biblioteku „Slavonica“ (100 djela slavonskih pisaca) i „Croatica“ (100 djela hrvatske književnosti). U istoj izdavačkoj kući jedan je od urednika i autora fotomonografija „Vinkovci i okolina“ i „Vukovarsko-srijemska županija“. Njegova zaokupljenost lokalno-povijesnim temama  vidljiva je i iz ostalih književnih i povijesnih članaka objavljivanih u časopisu „Moji Vinkovci“, te u godišnjacima Ogranaka MH u Vinkovcima.
Po povratku u Brod, nastavlja s intezivnom književno – kulturnom i povijesnom djelatnošću. Redovno se svojim radovima javlja u „Vijencu“, „Hrvatskom slovu“, „Maruliću“, „Slavonskom kalendaru“, “Kuchniku“, godišnjacima Ogranka MH u Brodu, te u „Posavskoj Hrvatskoj“ i njezinom nekadašnjem kulturnom podlistku „Brodskom Tragu“. Glavni je urednik biblioteke „Brodski pisci“ u sklopu koje je do danas, zahvaljujući Vladi, objavljeno pet kola sa po pet naših brodskih pisaca. Posbno je važna knjiga "Šokci u povijesti, kulturi i književnosti“, koja je izdana kao sveučilišni udžbenik, a napisao ju je zajedno sa svojim sinom Goranom. Od 25 knjiga koje je Vlado napisao pola ih je nastalo u Vinkovcima, a pola u Brodu.
Za svoj rad i zalaganje na polju hrvatske, slavonsko – šokačke i naše brodske kulture Vlado je nagrađen,  među   ostalim i: poveljom „Visoka žuta žita“, Grbom grada Broda, Zlatnom poveljom MH, poveljom „Julije Benešić“, nagradom za životno djelo „Josip i Ivan Kozarac“, odlikovan  je od strane prvog hrvatskog predsjednika Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića te je 2008.godine proglašen počasnim građaninom Grada Slavonskog Broda.

Bio mi je, unatoč velikoj razlici u godinama, veliki prijatelj. Povjerio mi se kako mu je zadnja želja, prije nego li nas zauvijek napusti, dovršiti svoju knjigu „Šokci – jučer i danas“. U subotu je vidio zadnje plodove i krunu svojeg književno-povijesnog rada. Knjiga je dovršena i bit će uskoro tiskana.
Našem gradu Vlado je, na spomendan Gradske knjižnice 2010. godine, darovao svoju cjelokupnu, književnu i knjižnu ostavštinu i tako jasno poručio čiji je i kamo pripada. Pred nama je velika odgovornost opravdati njegov izbor te kroz darovanu ostavštinu valorizirati njegov kulturno-znanstveni doprinos i, u konačnici, oteti od zaborava silan trud i rad Vladine plemenite slavonske duše.
Vlado, veliko hvala!

(prof. Ivan Stipić, ravnatelj Gradske knjižnice Slavonski Brod)