Međunarodni dan bijelog štapa obilježava se svake godine 15. listopada od 1964. godine, kada je Lyndon Johnson, tadašnji predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, taj dan proglasio Danom bijelog štapa. U Hrvatskoj se s obilježavanjem počelo 1996. godine pa se tako Hrvatska priključila zemljama u kojima je Međunarodni dan bijelog štapa prerastao u Međunarodni dan slijepih čiji je cilj senzibilizirati javnost s problematikom slijepih osoba. Kretanje uz pomoć bijelog štapa predstavlja osnovnu tehniku orijentacije i kretanja slijepih osoba u prostoru.

Bijeli štap je prometni zaštitni znak slijepih u prometu, ali i pomagalo koje slijepima omogućuje samostalno kretanje na poznatom terenu. Da bi štap doista bio pomagalo, slijepa osoba mora proći tečaj poduke za samostalno kretanje tijekom kojeg svladava osnove tehnike i vještine korištenja štapa, osnovna prometna pravila i konfiguraciju terena kojim će se samostalno kretati. Inicijativu za korištenje bijelog štapa kao zaštitnog znaka slijepih osoba u prometu dala je Guilly d’Herbmont 15. listopada 1930. godine. Tek se nakon drugog svjetskog rata bijeli štap i kao tzv. dugi bijeli štap počinje koristiti kao pomagalo za kretanje slijepih. 

Dan bijelog štapa je međunarodni dan čiji je cilj podići svijest u cijelom društvu o specifičnim potrebama slijepih i slabovidnih osoba, kao i obavezama zajednice prema njima. Jedino zajedničkim djelovanjem svih aktera društva slijepim osobama se može omogućiti da ravnopravno sudjeluju u svim aktivnostima zajednice.
Sljepoća je teška invalidnost, zbog čega je neophodno i iznimno važno kontinuirano pratiti specifične potrebe i probleme slijepih osoba. Iako moderna tehnologija slijepim i slabovidnim osobama uvelike olakšava život i dalje postoje specifične potrebe koje se mogu riješiti jedino stalnim radom i pomaganjem svakome tko je pogođen ovom vrstom invalidnosti.