11. travnja 2022. godine, na svojoj 6. sjednici, Gradsko vijeće Grada Slavonskog Broda dodjeljuje javna priznanja i nagrade
POVELJA POČASNE GRAĐANKE GRADA SLAVONSKOG BRODA
MIA ČORAK SLAVENSKA (posthumno) (1916.–2002.). Prva hrvatska primabalerina rođena je 1916. godine u Slavonskom Brodu, tadašnjem Brodu na Savi, od majke Hedvige Palme Čorak i oca Milana Čorak, uglednog ljekarnika. Rođena je u vrijeme kada je ruski balet gubio na popularnosti i time stvorio priliku za otkrivanje novih putova. Počela je plesati s četiri godine i od svoje rane mladosti posvetila se plesu i baletu. Stručnu poduku u baletu dobiva najprije u Zagrebu, a studij plesa nastavlja u Beču. S dvanaest godina počela je raditi samostalne programe i nastupati na plesnim solo večerima, s trinaest je već bila solistica, a s osamnaest godina postaje prva hrvatska plesačica koja je nosila naslov primabalerine te potpisuje ugovor sa zagrebačkim Hrvatskim narodnim kazalištem. Nakon završenog studija u Beču, započela je impresivnu međunarodnu karijeru. Sudjeluje s hrvatskim narodnim plesom na Plesnoj olimpijadi Olimpijskih igara u Berlinu 1936. godine i plesnom točkom koju je nazvala Iz moje domovine, postiže svoj do tada najveći uspjeh osvajajući prvu nagradu. Zvijezda je bila rođena te su uslijedile mnogobrojne inozemne ponude i međunarodni angažmani. Nastupa u Pariškoj operi i Monte Carlu, gdje se pridružuje čuvenom Ruskom baletu Mjasinova i nastupa na pozornicama brojnih gradova širom svijeta, a trogodišnju svjetsku turneju završava u Americi 1941. godine gdje niže uspjeh za uspjehom kao primabalerina u svjetski poznatom Metropolitanu. Odličnim kritikama pobudila je veliki interes javnosti, a plesni su joj partneri neki od najpoznatijih plesača svih vremena. Plesačku veličanstvenost još je više naglašavala njena upadljiva crvena kosa i pojava kojom je zračila. Okušala se i na filmu Smrt labuda koji je osvojio prvu nagradu na natjecanju umjetničkog filma u Parizu. Nakon Drugog svjetskog rata Mia se udaje za Kurta Neumanna, austrijskog glumca, s kojim ima jedno dijete, kćer Mariju. U New Yorku 1960. godine otvara baletni studio te se sve više posvećuje pedagoškom radu. Nakon tri godine, 1963., konačno napušta kazališne daske i do početka osamdesetih predaje na Kalifornijskom sveučilištu, nakon čega odlazi u mirovinu. Preminula je u Los Angelesu 2002. godine. Iskazujući poštovanje i zahvalnost, povodom 20. obljetnice smrti naše sugrađanke, prve hrvatske primabalerine i jedne od najvećih baletnih umjetnica svijeta 20. stoljeća, koja je ljepotom, gracioznošću i harmonijom plesnog koraka postigla veliki uspjeh na baletnoj svjetskoj sceni tijekom duge karijere te dala izniman doprinos gradu Slavonskom Brodu kao prepoznatljivom mjestu baletne umjetnosti, dodjeljuje se javno priznanje i nagrada Povelja počasne građanke grada Slavonskog Broda.
ZLATNA ČAPLJA - nagrada za životno djelo
JULIJANA ROSANDIĆ, rođena 1952. godine, civilna je žrtva Domovinskog rata kao i njezina cijela obitelj, suprug i dva tada maloljetna sina. Snažna je i energična žena te dugogodišnji veliki borac za priznavanje prava civilnih stradalnika Domovinskog rata u Republici Hrvatskoj. 3. svibnja 1992. godine datum je koji će Brođani vječno pamtiti. Dan je to kada je grad u žestokim napadima iz neprijateljskih oružja izgubio desetero odraslih i šestero maloljetnih svojih žitelja. Bilo je to vrijeme kada se nije živjelo, dani su se provodili u strahu po podrumima, uglavnom u skrivanju od mogućeg stradavanja. Od neprijateljske topničke granate, 30. svibnja iste godine teško je u automobilu na raskrižju Vukovarske i Pilareve ulice teško stradala i cijela obitelj Rosandić. Osobna tragedija i tragedija brojnih obitelji Slavonskog Broda, slike su koje ne blijede, a problemi s kojima su se civilne žrtve i njihove obitelji susretali po završetku Domovinskog rata, kao i osjetan neravnopravni odnos u pravima s hrvatskim braniteljima, poglavito odnos roditelja poginule djece u odnosu na roditelje poginulih branitelja, potaknuli su njezin iznimni angažman i dugogodišnju dosljednu borbu za civilne žrtva Domovinskog rata i izjednačavanja statusa svih žrtava rata. Svjesna kako je različiti tretman civilnih žrtava rata i branitelja nepravda koja se mora ispraviti, s nekoliko Brođana, osnovala je prvu Udrugu civilnih žrtava Domovinskog rata u Brodsko-posavskoj županiji te započela ustrajnu potragu za istinom i pravdom neumorno ukazivajući na nepravdu koju su trpjeli civilni stradalnici od završetka rata. Osnivanjem daljnjih 12 udruga u ostalim županijama utemeljena je Zajednica udruga hrvatskih civilnih stradalnika iz Domovinskoga rata na čijem je čelu već dva desetljeća koliko traje njezina uporna i dosljedna bitka za donošenje Zakona o civilnim stradalnicima koji bi vratio žrtvama dostojanstvo koje zaslužuju. Nakon dugogodišnje teške borbe, brojnih aktivnosti, truda i rada, Zakon je unatoč brojnim preprekama, problemima i teškim situacijama donesen, pružena je dugoočekivana pravna sigurnost te nepravda djelomičnim izjednačavanjem žrtava ispravljena. Nakon 30 godina uloženog iznimnog rada i nesebičnog doprinosa civilnim žrtvama Domovinskog rata vraćeno je dostojanstvo koje zaslužuju. Kako je Slavonski Brod u Domovinskom ratu izgubio cijeli jedan razred djece, a zbog pijeteta prema svoj poginuloj djeci u Hrvatskoj inicirala je gradnju većeg spomen-obilježja za svu nastradalu djecu tijekom rata u Republici Hrvatskoj što je dovelo do realizacije Spomenika "Prekinuto djetinjstvo" u parku Šetališta braće Radić koji podsjeća na nedovršenu dječju slagalicu i prekinute dječje živote u vrijeme Domovinskog rata. Naime, prema dosad prikupljenim podatcima, tijekom rata u Republici Hrvatskoj poginulo je 402 djece, a 1.044 ih je ranjeno, što svakako nisu konačni podatci. Kako još uvijek ne postoji institucija u državi koja ima podatke o broju ukupno izgubljenih ljudskih života u Domovinskom ratu, Zajednica udruga kao i svih proteklih godina i dalje prikuplja informacije o svim civilnim žrtvama rata te podatke dijeli s Memorijalno-dokumentacijskim centrom Domovinskog rata. U Slavonskom Brodu prije 16 godina inicirala je susrete sjećanja pod nazivom "Mali križ - velika žrtva", okupljajući svake godine roditelje poginule djece i predstavnike udruga civilnih stradalnika iz cijele Hrvatske kako bi, pokraj prvog spomenika, "Djevojčica", koji se nalazi ispred Osnovne škole Hugo Badalić gdje je poginulo najviše djece, odali počast i prisjetili se nevine stradale djece. Zahvaljujući njezinoj neiscrpnoj upornosti, 3. svibnja bit će proglašen Spomendanom stradanja svih hrvatskih civila u Domovinskom ratu čije će se obilježavanje održavati u Slavonskom Brodu. U godini obilježavanja 30 godina od najvećih stradanja u Slavonskom Brodu, iskazujući poštovanje i zahvalnost za dugogodišnju predanost, nesebično zalaganje i osobit doprinos u ostvarivanju prava i potreba te prevladavanje teškoća civilnih žrtava Domovinskog rata i njihovih obitelji, a kojim ostavlja dubok trag u traženju istine i pravde, na ponos građana i grada Slavonskog Broda, dodjeljuje se Zlatna čaplja, nagrada i priznanje za životno djelo Grada Slavonskog Broda.
GRB GRADA SLAVONSKOG BRODA
ZLATKO MARKOVINOVIĆ, posthumno (1965. – 2020.) profesor i diplomirani matematičar, smjera informatike koji je od osnovne škole znao da je matematika, a kasnije informatika njegov poziv. Nakon pedagoške naobrazbe, kao profesor informatike u Gimnaziji Matija Mesić u potpunosti se posvetio radu s učenicima, dodatno s nadarenim učenicima koji su uz njegovo mentorstvo razvijali izuzetne sposobnosti i postizali vrhunske rezultate i uspjehe u informatici, programiranju i u smotri softverskih radova te bili nagrađivani na državnim i međudržavnim natjecanjima i olimpijadama te pronosili ime Gimnazije kao brenda iz ovog područja. Sudjelovao je u organizaciji i provedbi natjecanja do državne razine, kako kao mentor učenicima, tako i kao član Županijskog i Državnog povjerenstva te član prosudbenih povjerenstava na školskim, županijskim i državnim natjecanjima. Stručno se usavršavao, sudjelovao je na brojnim stručnim skupovima, seminarima i radionicama, međunarodnim simpozijima, bio mentor pripravnicima i maturantima, predavač na savjetovanjima, stručnim vijećima i natjecanjima, pokrenuo i provodio više inicijativa i projekata na dobrobit učenika, mladih i škole. Odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata, a kao profesor mentor dobitnik je brojnih značajnih priznanja za dugogodišnje stručno djelovanje. poticanje darovitosti i iznimna postignuća u radu s mladima. Živio je zvanje profesora, duboko predan svom pozivu s puno strasti ispunjavao je učionicu i stvarao neizbrisivu vezu sa svakim učenikom. Ravnateljsku dužnost preuzeo je krajem 2017. godine kada s izuzetnom strasti gimnazijska vrata otvara svima koji su bili zainteresirani za njezin rad te se još više stavlja svima na raspolaganje. Posebno je susretljiv bio prema medijima nastojeći promovirati rad Gimnazije u svakom mogućem obliku. Brojna stručna predavanja, prezentacije, izložbe, radionice, humanitarno-volonterske aktivnosti, otvoreni dani, dodjele priznanja najboljim učenicima i sve ostale aktivnosti bile su otvorene za javnost i česte teme slavonskobrodskih medija. Organizirao je i inicirao proslave, uključujući i onu povodom 100-te obljetnice škole. Omiljen među kolegama i učenicima, uvijek nasmijan, raspoložen, vedrog i otvorenog duha spremnog na suradnju do posljednjih je trenutaka bio sveprisutan na školskim hodnicima. Gimnazija mu je bila i ostala na prvom mjestu te će u njezinoj povijesti zadržati značajno mjesto. Iskazujući najveću sućut i poštovanje za stručan i profesionalni rad, nesebično zalaganje, potporu i razumijevanje za svakog učenika te izniman doprinos u promociji školskih aktivnosti i podizanju ugleda profesorskog zvanja kojim ostavlja neizbrisiv trag u povijesti Gimnazije, na ponos grada i građana Slavonskog Broda, dodjeljuje se javno priznanje i nagrada Grb Grada Slavonskog Broda.
LIDIJA TOMIČEVIĆ, dr. med., umirovljena specijalistica psihijatrije koja je cijeli svoj životni i radni vijek provela u Slavonskom Brodu, predano i marljivo radeći, implementirajući sve ranije i novije spoznaje iz područja psihijatrije u rad Odjela psihijatrije Opće bolnice dr. Josip Benčević, a u svrhu zbrinjavanja psihijatrijskih pacijenata raznih profila. Na mjestu voditeljice Odjela od 2001. godine do umirovljenja 2016. godine kreirala je organizaciju i unaprjeđenje rada Odjela podržavajući kako mlade kolege specijalizante, tako i druge kolege na dodatne edukacije i usavršavanja u raznim područjima psihijatrijske djelatnosti. Tijekom Domovinskog rata, kao stručna osoba, aktivno je uključena u pružanje organizirane psihološko-psihijatrijske pomoći ranjenima i stradalima te se s velikom požrtvovnošću brinula o njihovom psihičkom zdravlju, kako u bolnici tako i u terenskom obilasku. Od 1995. godine kao jedini psihijatar za odrasle aktivno sudjeluje u Timu za psihosocijalnu pomoć stradalnicima Domovinskog rata nesebično dajući sebe i svoje vrijeme, na usluzi svima u potrebi. Na terenu je vodila grupe za psihotraumatizirane branitelje, udovice i majke poginulih branitelja, aktivna je sudjelovala u Udruzi za oboljele od PTSP-a, organizirala je rad na području grada i županije, surađivala sa svim članovima Tima za psihosocijalnu pomoć te bila uvijek na usluzi i spremna zbrinuti stradalnike iz Domovinskog rata. Radila je i u savjetovalištu Tima za psihosocijalnu pomoć stradalnicima na području grada te nazočila seminarima koji su imali za cilj otvaranje novih timova na području Republike Hrvatske gdje su se izmjenjivala iskustva i stvarale nove pretpostavke za daljnji rad. U cilju zbrinjavanja što većeg broja branitelja kojima je bila potrebna psihološka i psihijatrijska skrb, kao voditeljica Odjela, organizirala je među prvima u Republici Hrvatskoj Dnevnu bolnicu za grupnu terapiju. Tijekom 2000. godine postaje članom Županijskog poglavarstva za zdravstvo i socijalnu skrb te je njezinom inicijativom i zalaganjem otvoren Centar za prevenciju ovisnosti za područje naše županije. Aktivno sudjeluje u pripremi i izradi stručnih radova za stručne medicinske časopise, a nakon umirovljenja se zbog potreba Odjela, stavlja na raspolaganje kolegama i pacijentima. Kako bi zahvalili za dugogodišnji stručni i profesionalni rad, nesebičnu psihološko-psihijatrijsku pomoć u vrijeme Domovinskog rata, iskazanu dobronamjernost, humanost i veliku požrtvovnost u psihosocijalnoj skrbi potrebitima te podizanje ugleda liječničkog zvanja na dobrobit građana i grada Slavonskog Broda, dodjeljuje se javno priznanje i nagrada Grb Grada Slavonskog Broda.
ZVONIMIR PETANOVIĆ, rođen 1944. godine, po zanimanju diplomirani inženjer strojarstva i široj javnosti poznatiji kao dugogodišnji profesor i u dva mandata ravnatelj Industrijsko-obrtničke škole u Slavonskom Brodu. Od 1982. godine polazi Crtačko-slikarsku školu "Albert Gruber" profesora Krunoslava Kerna, a 1986. godine izabran je za predsjednika likovnog kruga "Đuro Đaković". Oni koji prate likovni život našega grada, osobito od druge polovice osamdesetih godina, znaju za njegov izuzetan doprinos amaterskoj likovnoj sceni koja je time dobila na stvaralačkoj i organizacijskoj kvaliteti. Obzirom na ličko podrijetlo vrlo rano se uključuje u rad Zavičajne udruge Ličana "Vrilo mudrosti" u Slavonskom Brodu, a od 2018. godine postaje i njezin predsjednik. Zajedno s još petnaestak brodskih slikara organizira likovnu koloniju "Gacka" Ličko Lešče te izvornom vizualnom inspiracijom svojim pejzažima svjedoči sjećanju i uspomeni na zavičajni krajolik. Vrlo aktivan je član Književno-likovnog društva "Berislavić", sudjelovao je na stotinjak humanitarnih akcija, sudionik je brojnih izložbi i likovnih kolonija od kojih je i Likovna kolonija "Slikari bolnici" te mnoge njegove slike krase prostor naše bolnice. Godinama je dio Akvarelističke kolonije "Sava" s kojom zajedno s ostalim organizatorima vrlo aktivno pomaže slikarima da se ugodno osjećaju u našem gradu i sa sobom ponesu lijepa sjećanja, a kao slikar i dobar domaći sudjelovao je i na Svjetskim umjetničkim igrama 2017. godine. Iako po vokaciji tehničke naobrazbe, u slikarstvu kao hobiju sjedinjuje svu filozofiju vlastitoga življenja, a jednostavnost i iskrenost temeljne odrednice su njegove osobnosti. Stvaralačka kvaliteta je neosporna što dokazuje da se nalazi među najbolje ocijenjenima na 6. Hrvatskom Triennalu akvarela Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Kako bi zahvalili za umjetnički i stvaralački rad, iznimnu darovitost i talentiranost te uspješna likovna ostvarenja kojim daje izuzetan doprinos i obogaćuje amatersko likovno stvaralaštvo grada Slavonskog Broda, dodjeljuje se javno priznanje i nagrada Grb Grada Slavonskog Broda.
doc.prim.dr.sc. FERID LATIĆ, rođen 1955. godine u Čapljini, diplomirao je medicinu u Sarajevu, a 1987. godine u Zagrebu specijalizaciju iz opće kirurgije gdje 2008. godine završava užu specijalizaciju iz digestivne kirurgije. Slijedom dugogodišnjeg stručnog rada, nakon obrane magistarskog rada, 2010. godine, stekao je i stručni naziv primarijusa. Doktorsku disertaciju iz područja laparoskopske kirurgije obranio je 2012. godine te 2015. godine na Medicinskom fakulteti u Tuzli stekao znanstveni status docenta. Prvi je liječnik tog statusa u povijesti Kirurškog odjela Opće bolnici "Dr. Josip Benčević" u Slavonskom Brodu u kojoj je zaposlen od 1988. godine. Uz posao kirurga specijalista obnašao je funkciju rukovoditelja Kirurškog abdominalnog odjela i pročelnika Kirurške službe čiji je rad uz iznimno zalaganje i stručno znanje znatno unaprijedio. Autor je brojnih stručnih radova u indeksiranim stručnim medicinskim časopisima, aktivni je sudionik više domaćih, europskih i svjetskih kongresa, član više stručnih kirurških društava na važnim funkcijama kao i član Europskog društva endoskopske kirurgije. Stručno usavršavanje obavljao je i u Njemačkoj, Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama. Napravio je više prvih operacija iz područja laparoskopske kirurgije u Republici Hrvatskoj, a neke i u svijetu te educirao brojne generacija kirurga i bio stručni suradnik više medicinskih kompanija. 2007. godine dobitnik je nagrade Hrvatskog liječničkog zbora i Hrvatske liječničke komore za unapređenje kirurške struke u Republici Hrvatskoj iz područja endoskopske kirurgije te nagrade za humanitarnu djelatnost i etičnost u svojoj struci. Sve do umirovljenja, 2020. godine, svoj posao obavljao je stručno, savjesno i predano, a sve s jednim ciljem - pomoć bolesnima. Izniman doprinos dao je u Domovinskom ratu spašavajući brojne živote, kao i u mirnodopsko vrijeme, nesebično pomažući braniteljima, pokazujući veliko razumijevanje, solidarnost i humanost za što je dobitnik brojnih zahvalnica Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane. Aktivno sudjeluje i u društvenom životu u Slavonskom Brodu i Republici Hrvatskoj te svojim djelovanjem kao predsjednik u dva mandata Izvršnog odbora Medžlisa Islamske zajednice Slavonskog Broda i predsjednik Sabora Islamske zajednice u Hrvatskoj, doprinosi boljitku položaja muslimana Slavonskog Broda. Iskazujući poštovanje i zahvalnost za izniman doprinos medicinskoj znanosti, razvoju i unapređenju endoskopske kirurgije i zdravstvene zaštite, promicanju stručnih, znanstvenih i etičkih načela te nesebičan profesionalni i humani rad kojim ostavlja neizbrisiv trag u povijesti zdravstva i medicine grada Slavonskog Broda, dodjeljuje se javno priznanje i nagrada Grb Grada Slavonskog Broda.
DOBROVOLJNO VATROGASNO DRUŠTVO SLAVONSKI BROD, osnovano u mjesecu travnju 1872. godine, peto od osnovanih društava u Republici Hrvatskoj. U svojoj 150 godina dugoj povijesti postalo je sinonim za humanu i povijesnu vrijednost te uzor za sadašnja i buduća djelovanja. Osniva se nakon što je Brod na Savi proglašen gradom i u vrijeme kada se na ovom području počinju događati promjene u političkom, gospodarskom i kulturno-povijesnom životu. Razvoj industrije i napredak u tehnološkom smislu koji je obilježio drugu polovicu 19. stoljeća u cijelom svijetu, donijelo je promjene i u naše krajeve. Modernizacija industrije dovela je do razvoja prometnica koje su omogućile bolju povezanost, pa tako i razvoj trgovine i gospodarstva. Krajem 19. stoljeća osnovano je na temeljima humanosti i zaštite svojih građana kako bi svojim radom unaprijedilo i poboljšalo život grada i njegovih stanovnika. Tijekom povijesti u Brodu se dogodilo nekoliko većih požara, od kojih je i požar u ožujku 1872. godine kada je izgorio veliki dio središta grada i koji je bio presudan za osnivanje gradske službe u cilju sprječavanja nastanka novih požara te pomoći u gašenju suvremenim aparatima. Dobrom voljom utjecajnih građana, kao i zalaganjem Đure Deželića, "oca hrvatskog vatrogastva", u Brodu na Savi osnovano je Dobrovoljno vatrogasno društvo koje je već u prvom desetljeću postojanja, nabavom opreme, izgradnjom penjačkog tornja, 1887. godine, davanjem osobite pozornosti izobrazbi svojih članova (174), postalo djelotvorno i ugledno u gradu, a financiranje se osiguravalo iz gradske blagajne, pomoći i donacije cehova i zahvalnih građana. Godine 1884. pristupa Hrvatsko-slavonskoj zajednici koja je osnovana 2. svibnja 1876. godine, te do kraja 19. stoljeća razvija suradnju i s drugim društvima u Hrvatskoj te pruža nesebična pomoć osnivanju vatrogasnih društava u selima Brodskog posavlja. U novosagrađeni Vatrogasni dom, jedan od najljepših domova u Hrvatskoj, uselili su 1900. godine. Za požrtvovan rad i zasluge pri zaštiti ljudi i dobara od vatrene stihije uvedena su 1897. odlikovanja za članove, a prigodom 85. obljetnice osnivanja, 1957. godine, Društvo je primilo najviše priznanja Vatrogasnog saveza, a pojedini članovi su odlikovani i pohvaljeni. U daljnjim godinama uspješno su razvijali suradnju s profesionalnom vatrogasnom jedinicom, a razvoj tehnologije neizbježno je nametnuo popunu voznog parka suvremenijom opremom i aparatima, edukaciju članova te veću pozornost vatrogasnoj mladeži. U teškim godinama Domovinskog rata članovi Dobrovoljnog vatrogasnog društva Slavonski Brod priključili su se Hrvatskoj vojsci i Civilnoj zaštiti te sudjelovali u obrani domovine i dali neprocjenjiv doprinos u gašenju požara, spašavanju ljudi i imovine, otklanjanju ratnih šteta čime su položili ispit učinkovitosti dokazujući kako ne zaostaju za profesionalcima. Za izuzetne zasluge, 23 člana primilo je Spomenice Domovinskog rata i druga priznanja, odlikovani su za 130-tu obljetnicu rada Zlatnom plaketom Hrvatske vatrogasne zajednice, a 2007. godine odličjem biskupa Đakovačko-srijemskog s likom biskupa Josipa Jurja Strossmayera za uspješnu suradnju sa Župom Gospe brze pomoći. 2014. godine operativno s opremom sudjelovali su u obrani od katastrofalne poplave našega grada, županije te ostalih ugroženih područja Istočne Slavonije S ekipama vatrogasnog podmlatka sudjelovali su u više vatrogasnih natjecanja na županijskim i državnim natjecanjima u vatrogastvu te su uključeni u brojna događanja u gradu Slavonskom Brodu i Brodsko-posavskoj županiji. Kako bi zahvalili za 150 godina postojanja kao sinonima za plemenite i humane vrijednosti, nesebičnog dobrotvornog djelovanja dosljedno i časno štiteći čovjeka i imovinu, izgradnju jednog od najljepših vatrogasnih domova kao povijesne i kulturne baštine i prepoznatljivosti na ponos građana i grada Slavonskog Broda, dodjeljuje se javno priznanje i nagrada Grb Grada Slavonskog Broda.
ŠTIT BERISLAVIĆA
KORNELIJA KVESIĆ, rođena 1963. godine, košarkaška olimpijka koja je karijeru košarkašice počela s 12 godina u Košarkaškom klubu Rade Končar Slavonski Brod i s kojim je bila juniorska prvakinja Hrvatske i druga u bivšoj državi Jugoslaviji 1977. godine. Kao kadetkinja i juniorka bila je u seniorskom sastavu Končara koji je tada bio savezni A2 ligaš. Poslije srednje škole igrala je i dalje za matični klub sve do svoje 21. godine kada je kao najbolja mlada igračica tadašnje Jugoslavije prešla u sarajevski Košarkaški klub Bosna na što je veliki utjecaj imao obožavani košarkaš Mirza Delibašić. Nakon jedne sezone, 1985. godine, vratila se u Hrvatsku, u Elemes Šibenik, tada novog prvoligaša s kojim je osvojila velike trofeje, Kup Jugoslavije, 1986., 1990. i posljednje u bivšoj Jugoslaviji 1991.godine. Nakon toga igra za francuski Roouebrune Cap Martin i grčki Panathinaikos u kojem igra do 1994. godine. Kako je u vrijem rata htjela biti bliže domovini otišla je u Makedoniju, u klub Tikveš Florida gdje senzacionalno, s kolegicom, osvaja naslov prvakinje u sezoni 1994./1995. Dalje jer igrala u izraelskom Hapoel Tel-Avivu, ponovo u Šibeniku, zatim u Belgiji, pa u turskom Giresunu te na koncu u Luxemburgu 2000. godine, gdje je okončala igračku karijeru. Ova hrvatska reprezentativka za reprezentaciju bivše države Jugoslavije odigrala je 170 utakmica. Dobitnica je više značajnih športskih odličja poput brončane medalje s Univerzijade 1985. godine u Japanu u Kobeu, srebrne medalje s Europskog prvenstva 1987. godine u Cadizu Španjolskoj, srebrne medalje Olimpijskih igara 1988. godine u Seulu u Južnoj Koreji kao i srebrnu medalju Svjetskog prvenstva 1990. godine u Maleziji u Kuala Lumpuru. Prestankom igranja završila je Kineziološki fakultet u Zagrebu, smjer košarka te se vraća u Slavonski Brod gdje sada kao predsjednica i glavna trenerica trenira košarkašice Košarkaškog kluba Brod. U trećoj godini rada plasirale su se na poluzavršnicu kadetskog i juniorskog prvenstva Hrvatske, a tri igračice Kluba dobile su poziv za Hrvatsku reprezentaciju. Osim u košarci, aktivna je članica Upravnog odbora Hrvatskog kluba olimpijaca, članica je Komisije za ravnopravnost spolova u sportu pri Hrvatskom olimpijskom odboru te članica Upravnog odbora Zajednice športskih udruga Grada Slavonskog Broda. Svoj dugogodišnji rad usmjerava promicanju vrijednosti sporta, uključivanju što više žena i mladih u sportske aktivnosti te brojnim projektima pokušava poboljšati i unaprijediti uvjete za bavljenje sportom. Na slavonskobrodskoj aleji sportskih velikana, središnjem gradskom trgu Korzu, s ponosom je postavljena brončana spomen ploča s njezinim imenom. Iskazujući zahvalnost vrhunskoj sportašici, olimpijki, za dosadašnja sportska postignuća, nepobitnu povezanost i ljubav te izuzetan doprinos u promicanju košarke i vrijednosti sportskih aktivnosti kojim ostavlja neizbrisiv trag na mlade generacije, na ponos grada i građana Slavonskog Broda, dodjeljuje se javno priznanje i nagrada Štit Berislavića.
ŠTEFAN PAUN, rođen 1969. godine, od početka je sudionik Domovinskog rata. 1991. godine pristupa 3. bojnoj, 3. gardijske brigade kao zamjenik 1. satnije s kojom djeluje na novogradiškom ratištu do 3. listopada kada ga nakon akcije oslobađanja sela Gorice premještaju u Nuštar. U jednom od proboja prema Vukovaru, 13. listopada 1991. godine, ranjen je prvi put, ali ostaje na ratištu Posavine gdje je prilikom borbenog djelovanja teško ranjen te danas ima status HRVI 100%, I. skupine. Umirovljen u činu brigadira, a za doprinos u Domovinskom ratu odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata, Redom Hrvatskog križa i Redom Nikole Šubića Zrinskog. U radu Udruge HVIDR-a kao aktivni član sudjeluje od samog početka osnivanja, a 2010. postaje njezin dopredsjednik, a 2013. godine predsjednik ZU i članova HVIDR-e Brodsko-posavske županije te je član više odbora i povjerenstva hrvatskih vojnih invalida na razini Republike Hrvatske. U radu Udruge aktivno sudjeluje u pružanju pomoći stradalnicima Domovinskog rata u ostvarivanju zakonskih prava, organizira i provodi programe edukacijskog i humanitarnog karaktera s ciljem okupljanja branitelja i njihove integracije u civilno društvo te promicanju istine i vrijednosti Domovinskog rata. Jedan od pokretača je masovnijeg bavljenja sportskim aktivnostima članova Udruge u cilju osnaživanja psihičkog i tjelesnog zdravlja, a osobno je aktivni član sekcije kluba viseće kuglane te streljaštvu kojim na natjecanjima svojim izvrsnim rezultatima promiče ime grada Slavonskog Broda. Kako bi zahvalili za izniman doprinos u Domovinskom ratu i obrani suvereniteta Republike Hrvatske, promicanju istine, dugogodišnje nesebično zalaganje, pružanje potpore i pomoći u rješavanju problema hrvatskih branitelja u mirnodopskom vremenu kao i svesrdno zalaganje u športu invalidnih osoba, na dobrobit građana i grada Slavonskog Broda, dodjeljuje se javno priznanje i nagrada Štit Berislavića.
MARIO BOIĆ, BORNA SIMEON i ANTO TUNJIĆ, hrabri su Brođani koji su dovodeći svoj život u opasnost spasili teško ozlijeđenu djevojku u prometnoj nezgodi. Krajem 2019. godine, vozeći Sjevernom veznom cestom, naišli su na stravičan prizor automobila u plamenu i dimu. Bez razmišljanja se zaustavljaju i s pozivom hitnim službama prilaze gorućem automobilu s unesrećenom i ozlijeđenom djevojkom u nesvjesnom stanju. Teškom mukom u više pokušaja uspijevaju otvoriti vrata te u strašnim uvjetima uklanjaju druge prepreke i spašavaju unesrećenu djevojku odnoseći je dalje od gorućeg vozila kojem prijeti eksplozija. U ovoj prometnoj nezgodi spašen je život teško ozlijeđenoj 22-godišnjoj djevojci do dolaska hitnih službi i pružanja liječničke pomoći. Kako bi zahvalili hrabrim i nesebičnim Brođanima koji su svoju ljudskost, požrtvovnost i hrabrost u spašavanju ljudskog života stavili ispred osobne dobrobiti i života, dodjeljuje se javno priznanje i nagrada Štit Berislavića.
NATAŠA KAVEDŽIJA VUZEM, rođena 1949. godine, obrtnica u mirovini. U obiteljskoj kući u Ulici sv. Florijana u kojoj je poslije pokrenula slastičarski obrt, u vrijeme Domovinskog rata nesebično je i s velikim srcem stavila na raspolaganje u humanitarne svrhe Caritasu Slavonski Brod. Naime, dvije godine, 1991.i 1992., u kući je bilo skladište odjeće, obuće i hrane za djecu do 16 godina i dok je muški dio obitelji bio na ratištima ona je s kćerkom radila na distribuciji i pomoći potrebitima. U ratno vrijeme je intenzivno bila uključena u Civilnu zaštitu Mjesne zajednice Centar i Crvenog križa u ekipi za socijalnu skrb i zbrinjavanje izbjeglog stanovništva. Proizvodnju i prodaju kolača i slastica pod imenom "Princeza" pokrenula je 1996. godine, kao drugi registrirani obrt na slavonskobrodskom području te po starim iskušanim receptima proizvodila je, zajedno sa kćerkom, svježe, domaće i ručno rađene kolače, torte i druge slastice koji su bili dostupni na prodajnim mjestima tržnice u Slavonskom Brodu i Osijeku. Obrt 'Princeza' uvršten je 1999. godine u knjigu "Gastronomija i turizam sjeveroistočne Hrvatske. Sa svojim slastičarskim proizvodima odazivala se na sve humanitarne akcije, brojne turističke i druge sajmove te bila predstavnica slavonskobrodskog obrtništva u državi i Europi. 1. Katarinski sajam, 1996. godine, posebno je obilježila poklonom velike plavo-bijele Katarinske torte, a kako je surađivala s Turističkom zajednicom Grada Slavonskog Broda prva je proizvodila suvenir kulturno povijesnog značaja "Brodski medenjak" s otiskom tlocrta zvjezdolike brodske barokne Tvrđave s natpisom "Volim Brod" koji je pravi reprezentant gastro ponude slavonskobrodskog kraja. Veliku slavonskobrodsku manifestaciju "U svijet u bajki Ivane Brlić Mažuranić" godinama je darivala "Ključem grada", pečenom slasticom koju je gradonačelnik Slavonskog Broda u ceremonijalu otvaranja manifestacije simbolički predavao djeci. Kako bi zahvalili za sveukupne aktivnosti i nesebični humanitarni rad tijekom Domovinskog rata i dugogodišnji izniman doprinos u promicanju obrtništva i tradicije slastičarstva te kvalitete proizvoda kao doprinosa turističkoj prezentaciji grada Slavonskog Broda, dodjeljuje se javno priznanje i nagrada Štit Berislavića.
TADIJA TADE OPAČAK - posthumno (1960.-2020.). Brođanin, ultramaratonac velikog srca, kojeg život nije štedio od malih nogu. Dijete brojne slavonskobrodske obitelji, nakon preboljene teške bolesti zakoračio je na rijetko trnovit životni put koji iz današnje perspektive zvuči nestvarno. Naime, kao mladi adolescent susreo se sa svijetom ovisnosti koji ga je zbog osobnih životnih kompleksa nezaustavljivo vodio životnom stranputicom. Do 18. godine života probao je sve vrste opijatskih droga, od hašiša, opijuma do najpoznatijeg i najsnažnijeg heroina. Brojni pokušaji liječenja završavali su neuspjehom i psihičko stanje zbog prekomjerne konzumacije bilo je sve teže i razdvojenije sve do 25. godine života i susreta s Bogom. Shvatio je kako Bog djeluje čudesno u njegovom životu te u kratkom vremenu, od samo nekoliko mjeseci, ostavio je sve ovisnost iza sebe i otvorio novu stranicu života. U 31. godini života, zdravstveni razlozi potaknuli su ga na trčanje koje mu je kao teškom invalidu bio zahtjevan izazov. Snaga volje i duha bila je jača i na iznenađenje i nevjericu svih oko sebe kilometri su se slagali, dionice postajale sve duže, a pali su i prvi maratoni, olimpijski maratoni i supermaratoni. Za vrijeme ratnog vihora, trčanjem brojnih humanitarnih utrka daje svoj doprinos i potporu hrvatskim braniteljima na bojišnici te postaje svojevrsni simbol Slavonskog Broda čije ime s ponosom prenosi. 1994. godine trči svoj najdraži humanitarni supermaraton za bolesnog prijatelja Slavonski Brod – Nova Gradiška – Slavonski Brod dug 111 kilometar pod sloganom "Za Brod bez droge i alkohola" koji postaje povod za reportažu Igora Mirkovića o čovjeku čelične volje koji nakon ovisničkog života od gubitnika prerasta u dotad neviđenu sportsku veličinu. Reportažu je od 16.000 reportaža iz cijelog svijeta CNN proglasio najboljom te sada medijski poznat prima čestitke iz cijelog svijeta, pa i samog predsjednika SAD-a što mu daje još čvršću volju i želju za daljnjim humanitarnim trčanjem. Iste godine, u prigodi dodjele nagrade za Sportaša godine, dobitnik je Trofeja Fair play kao invalid, ultramaratonac i humanitarac koji je postao simbol ustrajnosti i borbe za dobro pomažući drugima. Redali su se ultramaratoni, tisućama kilometara je svojim koracima spajao brojne hrvatske gradove, pomicao vlastite mogućnosti i granice za najplemenitije ciljeve, pomoći drugima u nevolji. Kao krunu trkačke karijere, 1997. godine, istrčao je Ultramaraton "Od Privlake do Vukovara" dug 1.000 kilometara, pod pokroviteljstvom predsjednika Franje Tuđmana, posvećen herojskoj žrtvi svih hrvatskih branitelja. Borba kilometrima za pomoć čovjeku, bolesnom prijatelju, ranjenom branitelju i bilo kojem unesrećenom uvijek je bila njegova zvijezda vodilja što je dovelo i do izdavanje knjige "Iz ponora do spasa" kojom na temelju osobnih iskustava poručuje kako čvrsta volja može pobijediti sva zla. Znao je reći da ako njegova ispovijest pomogne samo jednom čovjeku da se izvuče iz pakla ovisnosti njegova misija je uspjela. Sa suprugom Monikom koju je upoznao na trkačkoj stazi svojih petero djece odgajao je u sportskom i snažnom dobom duhu te im svojom dobrotom i poniznošću davao najbolje primjere života i ljubavi. Iako je živio u Zagrebu nikada nije zaboravio svoj grad i Brođane koji ga se sjećaju kao prepoznatljivu osobu na tada pustoj polojskoj cesti i koji sada mogu slobodno reći kako je bio jedan od začetnika današnjeg brzorastućeg brodskog trkačkog pokreta. S ponosom je pronosio ime svoga grada i davao primjer kako se uz nevjerojatnu volju, ustrajnost i vjeru može izvući iz najvećih životnih teškoća. Tako ponizan i svjestan da dobrotu koju prima duguje dati drugima ostaje do svoje 61. godine života kada ga okrutna bolest dovodi na cilj svog posljednjeg maratona. Kako bi zahvalili za iskazanu izuzetnu snagu volje i duha u borbi s ovisnošću, nenametljivu ustrajnost i nesebični doprinos u pružanju pomoći drugima te pomicanje granica ljudske izdržljivosti u cilju humanitarnog djelovanja kojim ostavlja neizbrisiv trag na ponos grada i građana Slavonskog Broda, dodjeljuje se javno priznanje i nagrada Štit Berislavića.
